neke sasvim obicne misli

Igrajmo se

Generalna — Autor ariel @ 14:53
Normal 0 false false false EN-US X-NONE X-NONE

    Hajde da se igramo... Samo jos ovaj put. Igrajmo se izgubljenoh stvari. Igrajmo se tajni. Igrajmo se kao deca. Ti i ja. Samo mi i nasa igra. Ja cu cutati, i tada ces otkriti tajnu. Ti, nemoj nista reci, samo se igraj. A ja cu cutati. Nadji kljuc. Otvori vrata koja niko do sada nije otvorio. Nemoj nista reci. Ja cu cutati. Udji tamo gde niko nije usao. Igrajmo se pikada. Gadjaj strelama tamo gde niko nije pogodio. Ja cu cutati,a ti se igraj. Igrajmo se, kao deca. Samo nemoj nista reci. Samo se igraj, kao sto znas, kao sto si uvek umeo. Nestani i ja cu se i dalje igrati. Bice to igra izgubljenih stvari. A, ja cu cutati, kao sto sam uvek i cutala, kao sto znam. Igrajmo se, samo jos ovaj put. Igrajmo se zaborava. Ja cu zaboraviti, u tisini. Cutacu, jer ja to najbolje znam. Igrajmo se, poslednji put. Recicu ti tajnu, i to ce biti kraj nase igre, kao sto se igra inace i zavrsava kada nema vise svoj cilj. Ti samo cuti, a ja cu se igrati. Nemoj mi reci tajnu, samo cuti jer sada odlazim, nisam vise devojcica. Sada je tajna otkrivena i ukaljana recima, prvo moja, sada samo tvoja. Ti samo cuti, ali ja se vise necu igrati. Cutanje ce biti dugo, jer moraces sam da se igras sa stvarima koje sam ostavila za sobom. Jedna bolna tajna, jedno malo srculence jedne male devojcice i puno oziljaka. Ali procice. Igraj se zaborava i veruj mi, procice.


Partija saha

Generalna — Autor ariel @ 14:48
Normal 0 false false false EN-US X-NONE X-NONE

Pitam se zasto pisem...tebi...uvek tebi...I sada kada sam resila da nastavim,da idem dalje,opet pisem tebi. Nikada neces procitati ove reci, znam...Ali bice izgovorene, napisane, urezane u moje srce, upucene tebi. Radila sam sve, sve sto je bilo u mojoj moci da budem nesto sto ces voleti, ali pogresila sam. Ne, ne bojim se ja da me neces voleti. Zivot je partija saha u kojoj ima zrtava, ali na kraju uvek ostaje  jedan kralj, beli ili crni, zavisi od nas samih. I zato,uvek postoji nada. Ali nikada covek ne treba raditi ono sto ne zeli, samo da bi udovoljio drugome, jer covek nije objekat, covek je covek. Ne moze podneti da ga neko poseduje,  potpuno, i to je moja greska. Odatle i dolazi bol. Nije trebalo da dozvolim da zelim da budem nesto sto nisam. I zato sada urezujem duboko u moje srce da cu ziveti po pravilima svojim i uvek cu osecati nesto prema tebi i odigracu tu partiju saha do kraja. Ako pobedi beli, i budemo ono sto trebamo biti, ono sto je sudjeno, bicu srecna. A, ako pobedi crni, I bude ono sto treba biti, ostace mali oziljak onog lepog, najlepseg sto sam mogla sacuvati o tebi i pocecu novu partiju saha, nadajuci se da ce tada bobediti beli, kao sto se i uvek nadam. Jer, jednoga dana, mora pobediti svetlost.


Powered by blog.rs