Sjaj u travi
William Wordsworth - Sjaj u
travi
Sada, kada ništa na svetu ne može vratiti dane prohujalog leta
naš sjaj u travi i blještavost sveta, ne treba tugovati,
već tražiti snage u onom što je ostalo i s tim živeti...
Zaboravimo, ne radi nas, ne radi zaborava,
zaboravimo da smo se voleli,
da smo se svađali, da smo bili krivi..
Požurimo, s danima i danima što će doći,
možda ćemo se naći jedanput
na malom vrhu života i neizrečene tajne
hteti jedno drugom da kažemo,
al`proći ćemo jedno kraj drugog kao stranci,
jedan skrenuti pogled biće sve što ćemo jedno drugom moći dati...
Zaboraviću oči i neću posmatrati zvezde
koje me na tebe neobično podsećaju...
ne boj se, jednom ćeš se zaljubiti al` ljubićeš zato što će te
nešto na toj ženi podsećati na mene..
bio si moje veliko proleće
uspomena koja će dugo živeti u budućnosti koje ću se sećati...
Osetiću tugu jer sam tebe volela, biće to ironija tuge...
nestaće sjaj u travi, nestaće veličanstvenost sveta...
Ostaće bleda slika onog što je prošlo...